Crtice iz povijesti: Tko je izumio televiziju?

Oprema za prenošenje vizualnih podataka radijskim valovima uvelike je ovisila o katodnim cijevima koje je 1897. izumio njemački fizičar Karl Braun. No tek je Rus Boris Rosing 1907. otkrio da se svjetlost koju cijev ''izbacuje'' na ekran može oblikovati tako da stvori sliku. Sljedeće je godine Škot Campbell Swinton, inžinjer elektrotehnike, predložio korištenje katodne cijevi kao odašiljača i prijamnika. Zasluga za prvu javu demonstraciju televizije pripada, pak, drugom Škotu, Johnu Logieu Bairdu. On je godinama radio na prilično drugačijem sustavu mehaničkoga skeniranja koje je 1926. uspješno predstavio članovima Kraljevskoga instituta. Nekoliko mjeseci ranije snimio je uredskog pomoćnika Billa Tayntona, koji je tada postao prvo televizijsko lice. Baird je 1929. poslao prve televizijske slike putem BBC-ovih odašiljača, a godinu kasnije pustio je svoje prijamnike na tržište.

 

 

John Logie Baird (1888.-1946.), škotski inžinjer i izumitelj

Unatoč Bairdovom uspjehu, mnogi su izumitelji vjerovali da budućnost televizije leži u elektroničkoj, a ne mehaničkoj metodi. U Americi je 1920-ih godina Vladimir Zworykin, učenik Borisa Rosinga, razvio prvu iskoristivu verziju cijevne kamere koju je nazvao ikonoskop, dokazujući da su teorije Campbella Swintona, stare petnaest godina, točne. U Britaniji je drugi ruski emigrant, Isaac Shoenberg, zaposlen u EMI-ju, razvio sličnu cijev: Emitron. EMI se zatim udružio s kompanijom Marconi kako bi proizveli potpun sustav visoke razlučivosti.

 Oglas za Marconi-EMI televizore

Kada je u studenome 1936. BBC počeo emitiranje televizijskih signala standardne razlučivosti 240 linija, isprobani su i Bairdov sustav i sustav tvrtke Marconi-EMI. Bairdova nepokretna kamera bila je nepouzdana, a kakvoća slike slaba. Slika snimljena električnom kamerom tvrtke Marconi-EMI  bila je oštrija i, k tome, kamera je bila pokretljiva. Nije bilo teško donijeti odluku, godine 1937. prihvaćen je sustav Marconi-EMI.

 Emitron, jedna od najranijih studijskih kamera

Davison, Michael Worth (urednik), 2005. Kada, gdje, zašto i kako se dogodilo, Mozaik knjiga, Zagreb, str. 384.