U prošlosti su liječnici bili jednako spretni s anestezijom kao i sa skalpelom. Načini smanjenja boli tijekom operacije bili su poznati liječnicima u starom Egiptu, koji su miješali vodu i ocat na memfiškom kamenu kako bi dobili ugljični dioksid. Taj je plin imao analgetičko djelovanje koje se nije osobito razlikovalo od današnje anestezije.
Egipatska medicina
U 2. stoljeću rimski liječnik Galen savjetovao je da se upotrebljava napitak ''terijak'', koji je sadržavao više od stotinu sastojaka. Terijak se uzimao još u 19. stoljeću, a njegovom je uspjehu možda pridonijela činjenica da je sadržavao opijum.
Galen (129. - 200.), poznati rimski liječnik
grčkog podrijetla
U 4. stoljeću Hilarije, biskup grada Poitiersa, prognan je na istok, gdje se susreo s opijumom. Napisao je medicinski udžbenik u kojem je savjetovao: ''Ukoliko ikome treba odrezati, spaliti ili sašiti neki ud, može popiti pola unce s vinom, a dok spava ud mu može biti odrezan bez ikakve boli ili osjeta.'' Kasnija uporaba ''spužve za spavanje'' pokazuje da je udisanje opijuma bilo prihvaćeno kao dobrodošlo produljenje omamljenosti. Alkohol je bio najpopularniji anestetik kad je u 19. stoljeću engleski kemičar Humphry Davy udahnuo plin dušični oksid i otkrio da mu je otupio osjećaj boli, a uz to ga i odveo u stanje blage euforije. Predložio je da se upotrebljava pri manjim kirurškim zahvatima, tvrdeći da ne izaziva mamurluk kao alkohol. Njegovi su savjeti zanemareni, iako je dušični oksid postao popularan na društvenim zabavama. Kao ''plin sa zrakom'' upotrebljava se i u današnjim bolnicama za smanjivanje boli.
Humphry Davy (1778. - 1829.) u svom laboratoriju
Izvor: Opačić, Vid Jakša (urednik), Istina o povijesti, 2007., Mozaik knjiga, Zagreb, str. 249.
Nema komentara:
Objavi komentar