Mongolska je prednost bila u izvanrednoj nomadskoj organizaciji vojske kakvu je Europa davno zaboravila, jer je nakon provale Ugra nije više imala prilike vidjeti. Nečovječan postupak s pokorenim narodima osigurava također Mongolima gospodstvo: ono što nije pobijeno za bitaka radije je pokorno pod mongolskom vlašću. Štoviše, i oni koji su se dobrovoljno predavali drhtali su za svoje živote, znajući da će ih Mongoli poslati u borbi u prve redove.
Za Mongole je vještina jahanja bila najvažnija od svih vještina. Djeca su učila jahati kad i hodati. Kao ratnici, Džingis Kanove su postrojbe bile majstori svog zanata. Njihovi kratki, čvrsti lukovi i strijele mogli su gađati više od 275 metara. Svaki je čovjek imao oko 60 strijela dviju vrsta: lagane, dalekometne i one s teškim vrhom za kratke udaljenosti. Nosio je i mač, sjekiru, bodež privezan za ruku i štit. Vodootporne bisage s čistom odjećom, udicama, uzicom, loncem za kuhanje i kožnim čuturicama mogle su se čvrsto zatvoriti i rabiti kao plutače kod prelazaka preko rijeka. Mnogi Mongoli bili su vrlo djelotvorni kada su napadali vojnike pješake ili poluurbanizirane zemljoradnike. Mogli su nestati poput fatamorgane ili se naglo pojavljivati u iznenadnim hordama na praznome obzorju. No, u pošumljenim ili planinskim područjima iza njihovih domovina s pašnjacima njihove su se vještine gubile.
Ogromna država koja je obuhvaćala više od pola svijeta bila je zaista sazdana na strahu i željeznoj disciplini ''odabranih''. Stoga je imala sličnu sudbinu kao i neke druge političke do tada: zasjala je kao iznenadna zvijezda, rušila je sve što joj je stajalo na putu, ali je još brže ugasnula.
LITERATURA:
- Nada Klaić, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Školska knjiga, Zagreb, 1975.
- Kada, gdje, zašto i kako se dogodilo ( naslov originala: When, where, why and hot it happened) ; urednik: Michael Worth Davison, izdavač: Mozaik knjiga, Zagreb, 2005.
Nema komentara:
Objavi komentar